Sevdalinko pjesmo najmilija

www.bhsevdah.blogger.ba

18.03.2010.

IN Memoriam OMER POBRIĆ 1945-2010

tekst o događaju(arhiv)

Poznati muzički kompozitor, harmonikaš i osnivač Instituta sevdaha u Visokom, Omer Pobrić (65), preminuo je večeras u svom automobilu "sharan" vozeći se dijelom autoputa od Vogošćanske petlje prema Ilijašu. Prema prvim informacijama, Pobrić je u tom momentu bio sam u vozilu, a smrt je najvjerovatnije nastupila usljed infarkta.

Nezvanično nam je rečeno da je Pobriću pozlilo tokom vožnje dok se kretao mostom, gdje je ipak uspio zaustaviti automobil uz bankinu. Nekoliko vozača se zaustavilo i pokušalo mu je, kako nam je rečeno na mjestu događaja, pružiti pomoć, ali je već bilo prekasno.

O slučaju su odmah obaviješteni pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo koji su zajedno sa dežurnim tužiocem kantonalnog tužilaštva u Sarajevu izašli na lice mjesta i obavili uviđaj.

Uviđaju je prisustvovao i sudski vještak medicinske struke kojii je konstatirao smrt, a po nalogu tužioca tijelo je prevezeno u prosekturu Bare gdje će biti obavljena obdukcija kako bi se utvrdio tačan uzrok smrti.

U MUP-u Kantona Sarajevo nisu željeli govoriti o detaljima događaja. Kratko nam je rečeno da je Omer Pobrić smrtno stradao, te da se ispituje da li se radi o prirodnoj smrti. Do tada se slučaj tretira kao saobraćajna nesreća jer je smrt nastupila tokom vožnje.

Pobrić nam je ostavio ogromno kulturno blago

Još jedan dragulj BiH napustio je ovaj svijet, a nama je ostavio ogromno kulturno blago po kojem ćemo ga zauvijek pamtiti, saopćila je danas predsjednica Vijeća BiH organizacija Australije Senada Softić-Telalović, povodom smrti doajena bh. sevdaha Omera Pobrića.

Softić-Telalović ističe kako će se Pobrićev nesebični rad na očuvanju sevadaha i sevdalinke zauvijek cijeniti, a Institut sevdaha - Fondacija Omera Pobrića zauvijek će biti i ostati uspomena na ovog velikog čovjeka.

-Iskreno saučešće upućujemo familiji Pobrić i članovima Instituta sevdaha - Fondacija Omera Pobrića, navodi Softić-Telalović.

Biografija

Omer Pobrić rođen je u Tešnju 8. avgusta 1945. Osnivač je i direktor Instituta sevdaha koji se nalazi u Mulićima, općina Visoko. Osnovnu školu je završio i djetinjstvo proveo u rodnom Tešnju. Srednju školu završio je na Ilidži. U Sarajevu je apsolvirao na Prirodno-matematičkom fakultetu, odsjek biologija - hemija. Ljubav prema muzici naslijedio je od majke Zlate i brata Rušte.

Na pitanje kada je počeo svirati, uvijek je odgovarao sa "Ne znam, ja sam zajedno s harmonikom rastao u majčinom krilu.''

Pobrić je umjetnik koji je dobio tri nagrade za životno djelo i povelju grada Visokog.

c/p www.avaz.ba

22.10.2009.

Sevdah u Lisinskom 2009

Tradicionalni koncert „Sevdah u Lisinskom“

Poklonici lijepih bosanskih sevdalinki ponovno će doći na svoje 11. novembra kada će se u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ održati tradicionalni koncert „Sevdah u Lisinskom“.
Već treću godinu za redom, producent Tomislav Kašljević iz zagrebačke tvrtke Haarlem okupit će prvorazredne interpretatore sevdalinki među kojima svakako valja istaknuti divu sevdaha Zehru Deović, koja će 2010. proslaviti 50. godišnjicu svoga umjetničkog rada.

Uz Zehru Deović, neke od najljepših sevdalinki izvest će Nedžad Salković, Muhamed Mujkanović, Nedžad Imamović, Merima Njegomir, Leo, Hasiba Agić, mlada Alma Subašić i mnogi drugi, a kakao saznajemo od organizatora, na koncertu će zapjevati i posebni i atraktivni gosti, čija imena zasada još ne otkrivaju. Interpretatore će pratiti orkestar pod ravnanjem Dinka Mujanovića.

Producent i inicijator koncertnog programa „Sevdah u Lisinskom“, Tomislav Kašljević, proteklih je godina organizirao izuzetno uspješne koncerte sevdalinke dva puta u Zagrebu, upravo u Lisinskom, a također i u Rijeci, Puli i Sisku.

Inače, sevdalinka je gradska ljubavna pjesma koja predstavlja jedinstven muzički izričaj u Bosni i Hercegovini, koji se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom. Svojom strukturom sevdalinke su vrlo kompleksne pjesme, prepune emocija, a sama riječ sevdalinka potječe od arapske riječi „sawda“ što znači „crna žuč“, dok je u bosanskom jeziku pojam „sevdah“ dobio značenje čežnje, ljubavnog žara i ljubavnih jada.

Sevdalinke poput pjesama „Snijeg pade na behar na voće“, „Tebi majko misli lete“, „Emina“, „Žute dunje“, „Tamburalo momče uz tamburu“, „Pokraj puta rodila jabuka“, „Zvijezda tjera mjeseca“ ili pak „Kraj tanana šadrvana“ već su odavno ušle u srca slušatelja širom Hrvatske, a organizatori predstojećeg koncerta očekuju da će se i za ovogodišnji koncert „Sevdah u Lisinskom“ tražiti karta više.
sarajevo-x.com
02.06.2009.

Zanimljivosti

Šerhart s Pobrićem u Institutu sevdaha
Amerikanka Meri Šerhart širi sevdah svijetom
Snimila CD i DVD u Institutu Omera Pobrića u Visokom...
23.05.2009. 14:08

Amerikanka Meri Šerhart (Mary Sherhart), članica Instituta sevdaha, održala je nedavno koncert u Njujorku zajedno sa bh. muzičarem Sakibom Jakupovićem. Nastup se desio u Kvinsu u okviru obilježavanja 10. godišnjice Bosansko- američkog udruženja građana.

Posjetioci, uglavnom Bosanci i Hercegovci koji žive u Americi, izrazili su Meri veliku zahvalnost jer je, izvodeći sevdalinke, kod mnogih izazvala nostalgiju za domovinom.  

Šerhart je tradicionalnu bosansku pjesmu zapjevala prije pet godina, kada je i počela njena saradnja s Institutom sevdaha: "Fondacijom Omera Pobrića", a posjetila je i Visoko. 

Šerhart je, inače, predsjednica organizacije "Sevdah North America", posvećene očuvanju i proučavanju ove vrste muzike.

- Meri je učenica Instituta sevdaha, koji je objavio njen CD i DVD, a postoji još 30-ak njenih snimaka. Kontaktirao sam s njom nakon koncerta u Njujorku i drago mi je da nastavlja širiti sevdah svijetom - istakao je Pobrić.

02.06.2009.

Intervju No1 Emina Zečaj

EMINA ZEČAJ

"Sve pjesme sa novog albuma sam snimala za svoju dušu. To su emotivne pjesme o majci, siročadima i neke fine stare pjesme koje sam ja mislila da imam za sebe snimljene. Kasnije su mi rekli da ćemo izdati album", kazala je Emina Zečaj, jedna od kraljica bosanske sevdalinke čiji će novi album sa 12 pjesama uskoro biti promovisan.

Zečajeva u razgovoru za "Nezavisne" govori o svojoj ljubavi prema sevdalinci. Ponosno ističe da tokom svoje višedecenijske karijere nikad nije pjevala u kafani, a i kritična je prema današnjim pjevačima kao i modernim interpretatorima sevdalinki.

NN: Kažete da ste novi album snimili za svoju dušu. Da li je moguće baviti se ozbiljnom muzikom, a raditi "za svoju dušu"?

ZEČAJ: Ja nikad nisam bila kafanski pjevač. Nikad u životu nisam u kafani zapjevala. Studijski sam pjevač vječito bila i čitav život se borila za sevdah. Pjevala sam isključivo sevdalinku pa sam teže dolazila u centar pažnje, a nisam se ni ja puno gurala. Ali gdje sam god pjevala odnijela sam pobjedu, iako su me mnogi potcjenjivali.

NN: Više od 40 godina ste prisutni na estradi. Sjećate li se uopšte kako je sve to počelo?

ZEČAJ: Sve je krenulo iz hobija. Prijateljice su me nagovarale "hajde Emina, divno pjevaš", a ja sam se nećkala. Jednog dana jednostavno odem na audiciju i odmah me prime. Otpjevala sam nekoliko strofa, što god oni na radiju kažu ja otpjevam, ali nisam bila sigurna da će me primiti. Mislila sam da od toga nema ništa. Bilo nas je puno, možda tridesetoro, na audiciji. Joj mene stid bilo što sam došla. Rekoh ako me ne prime, u šta sam bila uvjerena, neću nikome ni reći. Kad smo završili sa audicijum rekoše nam da su u četvrtak rezultati. Ja u četvrtak nisam ni otišla, kad me zovu kažu "dođite, primljeni ste na Radio Sarajevo". Eto tako, malo sreće, malo uzbuđenja i prođe više od 40 godina na estradi.

NN: Da li je u to vrijeme teže bilo baviti se muzikom ili danas?

ZEČAJ: Kada sam ja počinjala niko nije mogao proći ako zaista nema smisla za pjesmu. Čak ni oni koji su znali pjevati ali nisu imali boju glasa koju ne prihvata mikrofon nisu mogli pjevati. Danas je haos. Ja sam skroz izgubila zanimanje za pjesmu kad vidim ko sve pjeva. Ja sam tri godine radila sa profesorima. To je bila procedura da se dođe u studio i snimi pjesma. Sada od toga nema ništa. Ove pjevačice kad pjevaju pola pjesme progutaju. Ne razlikuju uopšte slova. Ne razumijem ih šta pjevaju, nema nikakve dikcije, a to se prije nije dešavalo.

NN: Poznati ste po tome što ste isključivo pjevali sevdalinku. Otkud tolika ljubav prema ovoj pjesmi?

ZEČAJ: Vječito sam se borila samo za izvornu pjesmu. Kad sam došla na radio oni su me i dočekali radosno jer pjevam samo sevdalinku. Tako da sam imala termin kad sam htjela.

NN: Vi ste poznati ne samo kao interpretator sevdalinke nego i kao neko ko je sakupio više od 600 sevdalinki i tako ih sačuvao od zaborava. Kako ste uspjeli od zaborava da sačuvate ove pjesme?

ZEČAJ: Šefovi na radiju su mi dali povjerenje da sakupljam pjesme po čitavoj Bosni i Hercegovini. Svakog utorka sam ja donijela pet ili šest pjesama u studio. Pjesme sam tražila kod starih nana u selima oko Foče, u Crnoj Gori, Višegradu, Hercegovini. Oni su mene poznavali, znali su da ja pjevam te pjesme. I neko dođe kaže "hajde, molim te pjevaj od mog babe pjesmu". Ona stara već 90 godina ali kaže "znam ja malo melodiju". I ja je polako snimim. Tada sam ja imala puno elana i entuzijazma. To sam radila sa puno ljubavi jer sam voljela pjesmu. Dođem i sakupim svakog utorka set pjesama koje nikad nisu bile objavljene na radiju. Nepoznat i tekst i melodija. Onda kažem "evo Hanko tebi", predam ih Zaimu Imamoviću i ostalima sve one pjesme što sam pronašla, jer ih ne mogu sve pjevati sama.

NN: Kako ste uspjeli da se isključivo bavite sevdalinkom. Zar nije bilo ponuda da pjevate i novokomponovanu muziku?

ZEČAJ: Koliko je mene ljudi molilo za svoje kompozicije. Slušajući moj glas kažu "imam divnu pjesmu za tebe Emina", a ja pristanem. Bile su to novčano primamljive ponude. Odem na radio da snimim te pjesme, a tamo profesori kažu "Emina, da snima to? Nema šanse!" Kažu neće da me kvare.

Tu su bile velike pare gdje su ti menadžeri hodali, ali meni nije žao što nisam za novcem poletjela. Imam ja, hvala Bogu dovoljno. Uvijek sam govorila "daj mi Bože koliko mi treba i koliko mogu podijeliti".

NN: Pratite li ove novije interpretacije sevdalinki? Kako vam se sviđaju "Mostar sevdah reunion" ili Damir Imamović?

ZEČAJ: Ovi iz "Mostar sevdah reuniona" su okrenuli kako im je lakše pjevati. Meni se to ne sviđa, ali neka ih. Sevdalinka hoće dušu. Oni to ne mogu pjevati, pa su rekli "hajd malo ćemo modernije". Sevdalinka ne može doći do izražaja ako ne zapjevaš pravom dušom. Damir nije toliko izmijenio sevdah. Ja ću njemu nasamo reći šta mi smeta, jer mu želim pomoći. On je dobar momak i unuk mog kolege.

intervju Nezavisnih novina.

Datum: 08.09.2008
Autor: Davud Mumunović
13.05.2009.

Novo!

Uskoro na stranici popis svih najpoznatijih kompilacija sevdaha!

bhsevdah@yahoo.com

 

13.05.2009.

Interpretatori sevdaha No.5

NADA MAMULA

Boban Markotić
Život – Nada Mamula, kraljica sevdaha

Pamtite me po pjesmama mojim!

Gotovo četiri desetljeća bila je nezamjenjiva na glazbenoj sceni i svojom pjesmom godinama punila koncertne dvorane i srca svoje publike.

Nema Bosne bez sevdaha, a jedan dio tog sevdaha, utkanog u pjesmu, vezan je za ime Nade Mamule. Ona je dio bosanske sevdalinke, dio onoga pravog glazbenog meraka, i sve ljepote te pjesme. Njen prijatni alt prilično je poznat u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, SCG, a slušali su ga mnogi i u Europi, ali i šire. Rijetko tko će uspjeti nadahnuto i sa srcem otpjevati stare dobre pjesme: ”U đul bašti”, ”Bosno moja”, ”Mujo kuje”, ”Omer beže”, ”Djevojka sokolu”, ”Svaka majka koja kćerku ima”, kao što je to uspijevala Nada Mamula. Pjesmama je ”liječila ranjene duše”, a mnogi ljudi koje je ona zabavljala i uveseljavala sjetit će se da je njen lik više od svega krasilo to što je osobito cijenila ljude, i oni su to dakako osjećali.

Nada Mamula

Nada Mamula

Nada Mamula rođena je u Beogradu 9.1.1930. godine. Gimnaziju završava u Sarajevu, a pjevanjem se počela baviti 1951. godine. Životnim i pjevačkim stazama krenula je nakon svršetka Drugoga svjetskoga rata, početkom pedesetih godina prošloga stoljeća…

– Znate nikada nisam ni sanjala da ću tako duboko i toliko dugo ostati vezana za Bosnu, govorila je počesto Nada. Slučajno sam doputovala u Modriču, za vrijeme zimskog raspusta 1947. godine. Sestra mi se udala, njen muž je bio veterinar, koji je tamo bio dobio službu. I ja im došla u goste. Stanovali su kod jedne Nane. Ona je imala sina Mujkana i snahu Azizu. Eh kakva je ta Aziza bila! Ne znam da li sam ikada ljepše čeljade vidjela. I tako prvi put sam sjela pored mangala, vidjela kako se suče i pravi pita, vidjela siniju…

Nada je tu bosansku pjesmu zavoljela još kao djevojčica, živeći u Beogradu. Imala je prigodu da sluša Vuku Šeherović. Slušala je odlazeći u školu. Bila je tu jedna kavana sa baštom, tako da je počesto stajala, oduševljena njenim pjevačkim glasom. Nakon toga slušala je i na koncertima. Činilo joj se da je svaki dio njene pjesme upijala jer ta bosanska pjesma je ušla duboko u nju.

Pjevačku karijeru započinje u Radio Sarajevu 1953. godine. Kao rođena Beograđanka, mlada, tek vjenčana, pošla je i ona u Sarajevo sa mužem, koji je tu također došao raditi. U jednom intervjuu istaknula je:

– Suprug Nikola i ja slušali smo jednom radio u menzi, gdje smo se hranili. U to vrijeme rijetko je ko i posjedovao radio-aparat. Zapjevušila sam pjesmu koja se emitovala i odjednom saopštila mužu. Odoh i ja sutra na audiciju! Pa što bude, dža ili bu! Nije se bunio, jer je bio siguran da neću uspjeti. Vjerovao je da ja nemam šta tražiti u Sarajevu gdje su najbolji pjevači sevdaha. Otprilike ponašao se kao ajde idi, bogati, riješi me se. No primili su me otprve!

U to vrijeme, u Sarajevu je vodeći pjevač bio Zaim Imamović. A pjevale su tada dakako i Zumra Mulalić, Radmila Jagodić, Zora Dubljević… Nakon toga im se pridružila Nada, došli su i Beba Selimović, Zehra Deović i Safet Isović. Dobro je primljena. Uz potporu svojih kolega, zasigurno lakše je uspijevala savladati prepreke, koje je i kasnije sretala. Putovali su zajedno, i pod svakakvim uvjetima, Čak i traktorom, ili pod ceradom kamiona, volovskim kolima. Prolazilo je vrijeme dok nije ”uhvatila” bosansku pjesmu. A prošle su i godine dok, s pravom, oni što znaju što je pjesma i koji je cijene, nisu istaknuli da tu sevdalinku Nada Mamula odlično, možda i ponajbolje pjeva. Ponosno je govorila:

– Moj muž nije Bosanac. Mamule su iz Hrvatske, Gorski kotar. No čujte ja sam presretna što su svi mislili da sam Bosanka! To je bila prava potvrda za mene. A kada sam putovala u Banja Luku 1953. godine, bila sam prestrašena, jer je tamo bila stroga publika. A pravo da budu strogi je tradicija lijepe pjesme. Isto je bilo i sa Mostarom. Pa, tamo je nastala ”Emina”, pa i njima Šantić daje moralno pravo da budu strogi ocjenjivači. Nakon toga slava je počela. Ali mi smo je sticali na posve drugi način od ovoga danas. Gostovali smo obično po domovima armije, i to tamo gdje Radio Sarajevo nađe za shodno. Ja i moje kolege bili smo pjevači pod platom, i kada bi gostovali dobijali bi i honorar, u to vrijeme počesto smo išli na gostovanja i traktorima, kamionima. Jednom smo se našli u blatu do guše, izvlačili su nas, malte ne. Ali zadovoljstvo je bilo pjevati. Dolazak pjevača bio je događaj. Nakon koncerta, okupljali bi se najviđeniji ljudi iz mjesta, da bi proveli nekoliko sati sa nama.

U to vrijeme pedesetih i početkom šezdesetih godina, ljudi su se okupljali pod banderama, jer na električnim stubovima su bili instalirani zvučnici. I točno se znalo kada je na Radio Sarajevu emisija sa narodnim pjesmama. Ako bi u kojem slučaju nestalo struje, slušatelji okupljeni pod stubovima, bili bi razočarani. Glasno bi negodovali. Kada bi onaj što upravlja ”razglasom” zakasnio na svoj ”radni zadatak”, a emisija sa narodnim pjesmama počela, mogao je očekivati pogrde. Sa Sarajevom je bila u dubokoj i prisnoj vezi. Voljela je i grad i ljude. Tu su joj ostali prijatelji koje je upoznala tijekom petnaest godina življenja. Sarajlije su je izabrale za svog doživotnog počasnog građanina. Sve se to ostvarilo do 1966. kada se slijedeći muža i njegovu službu, vratila u Beograd. No i potom u Sarajevo je uvijek rado dolazila i gostovala. Rodni grad uvijek je nosila u srcu, ali nikada nije govorila da je Beograđanka iliti ovo, ono. Primjetila je da ljudi koji su je godinama poznavali, na upit, je li stvarno nije Bosanka, kada kaže, osjećali su se kao da su razočarani, prevareni…

Nada Mamula i Zaim Imamović

Nada Mamula i Zaim Imamović

Koncem šezdesetih, te sedamdesetih i osamdesetih godina glas Nade Mamule prošao je i svijetom. Čuo se i u zabitim krajevima, ali i u Americi, Europi, bivšem SSSR-u, Australiji i Africi – Egiptu, Ugandi, Keniji i Zambiji. Sve sa željom da našim ljudima, koje je život uputio, ko zna iz kojih sudbina, daleko od Balkana, od svojih zemalja, obitelji i prijatelja, da dočara barem djelić zavičaja. To je veli njen posao. Zato je tu u dvorani. Zaboravljala je i 48. sati puta, i umor, jer može samo zamisliti koliko su ti ljudi prešli da ih vide i slušaju.

– To su za mene bili veliki događaji i tu pare nisu i ne mogu dominirati. Jer što oči i srce kažu, to novac ne može da ti pruži. Ne možete ga razočarati, da ode nesretan. Morate da pjevate najbolje što možete. Srcem. I ne samo u Australiji, nego i ovdje. Ljudi su svugdje isti,

tvrdila je počesto Nada.

Međutim, koncem šezdesetih godina uslijedilo je doba ”ekspanzije” novokomponovane pjesme. U početku se, priznaje, teško snalazila:

– Pokušavala sam se prilagoditi tržištu i u početku nisam uspijevala. Možda i zbog toga što nisam bila baš spremna da načinim veliki ustupak i u svoj repertoar unesem baš sve ono što je bio trend u novokomponovanoj pjesmi. A i da bi se došlo do dobre pjesme trebalo je biti hitriji, trebalo je trčati, možda vući nekog za rukav. Ni kompozitori nisu bili spremni na saradnju, jer su valjda smatrali da njihove pjesme, treba da lansiraju mladi, nepoznati pjevači. Možda su vjerovali da ja više ne mogu da napravim ”bum”, kao neki anonimusi. Na kraju, sam sebi rekla: Zašto ne bih i ja! Mada sam se dugo opirala takvoj odluci. Vidim na kraju dok ja razmišljam o ukupnom kvalitetu pjesme, dotle drugi prave pare i slavu, imaju prednost u koncertnim dvoranama, radiju i televiziji.

I opet je krenulo. Sa Safetom Isovićem snima novokomponovanu i popularnu duet pjesmu ”Oj Safete Sajo Sarajlijo” kojom se uvrštava u novokomponovani stil. Tu su i slijedeći naslovi: ”Ostavljena žena”, ”Bolujem ti majko”, ”Samo ti”, ”Gdje si noćas kada kiša pada”, ”Ej malo ja malo ti”, ”Pjevaj Liko”, ”Sunce jarko pomoli se”, ”Hajde, hajde ukolo”, ”Smederevo grade od starina”. Ostale su i njene pjesme o gradovima kao što su: ”Oj Mostaru moj beharu”, ”Oj Mostaru širok li si”, ”Sarajevo mjesto najmilije”, ”Bosanka sam”, ”Herceg-Bosna”, ”Kolika je Jahorina planina”. Pjevala je i o rijekama kao ”Mošćanice vodo plemenita”, ”Bosa Mara Bosnu pregazila” i mnoge, mnoge druge. Prvu ploču snimila je 1957. godine u PGP. I svi naredni nosači zvuka ”singl i longplej” dosezali bi zlatni tiraž, a bilo ih je puno i u mnogim kućama kao što su: Jugoton, Diskoton, Diskos i PGP. Srećom, fonoteke radija i televizije svuda čuvaju njene snimke. Velik broj tonskih zapisa ostao je sačuvan i u Radiju Federacije BiH – studio Sarajevo. TV Beograd je sačuvala emisiju pod nazivom ”Dame biraju” iz 1977. godine u trajanju od pola sata, gdje pjeva pet bosanskih pjesama. Sudjeluju i Reihan Demirdžić i Rudi Alvađ koji su zaduženi za bosanski humor, te Nedjeljko Bilkić. Trebao je biti gost i Safet Isović, ali zbog svojih koncerata nije mogao doći. Tu je i emisija ”Siluete” iz 1985. godine gdje osim izvedbi bosanskih i jedne novokomponovane pjesme govori o svojemu životu i radu. Postoji i nešto Nadinih snimaka gdje je nastupala na ”Beogradskom proljeću”. Posljednji CD sa 19 sevdalinki može se nabaviti u Beogradu.

Surađivala je i radila sa mnogima: Jozo Penava, Ismet Alajbegović-Šerbo, Jovica Petković, Antus Gabric, Toša Elezović – harmunikaši, te sa narodnim i tamburaškim orkestrom RTSA. Na turnejama, festivalima i koncertima, prije svih na Ilidži nastupala je i u duetu sa Sajom Isovićem i Zaimom Imamovićem te drugima. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, prije svih zvanje istaknutog umjetnika - 1976. godine, plaketa RTSA za 20. godina pjevačkog rada 1973. godine, kao i sa festivala ”Ilidža”, te festivala u Sisku 1971, pa ”zlatni mikrofon” Radio Beograda za 1974. i 1976. godinu za pjevača godine. Posjedovala je plaketu estradnih djelatnika Srbije, i dakako priznanje Crvenog križa za humanitaran rad. A na počasnom mjestu bila joj je plaketa grada Sarajeva za srcem otpjevanu sevdalinku!

Možemo istaknuti da je otprilike ovako izgledalo ”životno zrcalo” Nade Mamule. Uz izuzetnog dragog i dobrog muža, proživjeli su 35. godina u braku, negdje do 1985. godine kada ostaje bez svoga Nikole. Iako nisu imali djece, nikada nije bilo problema. On nije bio čovjek koji bi je sačekivao, spočitavao, vozio autom, bio pokraj nje dok pjeva. Jedno drugomu su činili i lijepo organizirali svoj život. Voljela mu je pričiniti malu radost i veselje. U to vrijeme bila je i brižna kćerka, i jako emotivna osoba. Uz njene koncerte išao je i topli pljesak, od kojih se kako je sama kazivala, diže kosa na glavi. I sva ona stajanja na jednoj nozi, putovanja kamionom, traktorom, što se gazilo i blatom i snijegom, što se išlo od željezničkog kolodvora do ledene dvorane, sve je to lijep ugođaj jer je obožavatelje podigla na noge.

Koncem osamdesetih godina komentirajući novokomponovanu glazbu govorila je:

– Svu muziku svijeta ja zaista volim, samo ne bi trebalo previše forsirati samo novokomponovane pjesme, jer mi imamo od čega da stvaramo našu autohtonu muziku. Nismo bez tradicije. Da ne idemo iz Bosne u svijet, da ostanemo u Bosni. Mi moramo da ostanemo ovdje gdje su najizdašnija vrela naše muzike. Vidite tu je jedan Mostar, pa Banja Luka kakvih sve pjesama o njima samo ima. Pa Lika, Slavonija. Zašto da onda idemo u nekakvu bestragiju i otuda da donosimo samo stran zvuk našem uhu! Sada je drugačije, ne pjeva se više narodna pjesma. Danas održite koncert, izađete na zadnja vrata, publika na prednja, i nikom ništa. Gotovo završen posao, sjedaju u kola i fiju-u drugo mjesto na drugu tezgu. Gotovo sve se svodi na to hoće li biti novca ili ne…

Došle su tako i devedesete godine, s njima i nova ratna zbilja. A samo prije pola stoljeća i Nadino djetinjstvo oteo je Drugi svjetski rat. Nevjerica, tuga, zebnja u njenom srcu, više joj nisu dale zapjevati. Od 1992. godine živjela je sa svojom majkom Smiljom, povučeno, izbjegavajući medije i novinare. Dakako, kolege je nisu zaboravljale. Nedjeljko Bilkić ju je učestvujući u TV emisijama počesto pozdravljao. Safet Isović u ”Baščaršijskim večerima”, ljeta 2001. u Sarajevu istaknuo je jednom prigodom i ljepotu Nadine pjesme. Listopada 2001. godine, predosjećajući da joj se bliži kraj, zaželjela je da i njen odlazak proteče skromno, bez velike medijske pozornosti, u krugu obitelji i prijatelja. Preminula je 11.X. u jednoj beogradskoj bolnici, i našla spokoj ne u Aleji zaslužnih građana, već po osobnoj želji, pokraj svojih roditelja na beogradskom Novom groblju. Pa ipak beogradski tisak i elektronički mediji rastali su se od nje sa po nekoliko skromnih redaka. Potonje što je ponavljala prijateljima bilo je:

– Presretna sam onim što sam postigla i više od toga ne tražim ništa. Za moje ime se zna, za moju pjesmu se zna. Neka me pamte samo po pjesmama mojim!

Pamtimo je sa nadom da je ovo podsjećanje ipak bilo neizbježno.

04.05.2009.

Najava koncerta

Legende sevdaha na festivalu BALKAN FEVER u Beču

 

.Zehra Deović 5

Na festivalu BALKAN FEVER koji će se održati od 30.03 do 09.05.ove godine svoje učešće uzela je i diva bh sevdaha Zehra Deović.Osim Zehre na ovom festivalu nastupit će Nedžad Salković,Emina Zečaj i Sejo Pitić.Nastup naših zvijezda je 5 i 6.maja.2009god. I to u Theater Akzent i Mittwoch-u. Orginalna najava ove festivalske večeri je sledeća:

Emina Zečaj, Sejo Pitić, Nedžad Salković und Zehra Deović

Die große Kunst der Sevdalinke  

(Bosnien und Herzegowina)
Mittwoch, 6. Mai 2009 

 

 Emina Zečaj: Gesang
Mehmed Gribajčević: bosnische Saz
Zehra Deović: Gesang
Sejo Pitić: Gesang, Gitarre
Nedžad Salković: Gesang
Amir Softić: Akkordeon, Arrangements
Dragan Divjak: Keyboard
Mirsad Skokić: E-Gitarre
Mirsad Mešković: E-Bass



Balkan Fever macht das Unmögliche möglich und vereint vier der letzten lebenden Größen der bosnischen Sevdalinka-Tradition zu einem gemeinsamen Konzert in Wien.

Sevdalinke (Einzahl: Sevdalinka oder kurz: Sevdah) sind meist Liebeslieder, in deren kunstvoller Melismatik stärker das osmanische Erbe weiterlebt als in anderen Liedtraditionen des Balkans. Oft erzählen sie auch von der mitunter tragischen Vergangenheit Bosniens, oft, nicht immer, sind sie Audruck urbaner Kultur, und zumeist zeichnet sich ihre Lyrik durch Bildhaftigkeit und Anspielungsreichtum aus. „Sevdah“ leitet sich vom Arabischen her, wo es so viel wie „schwarze Galle“ heißt, also nach den Vorstellungen der antiken Medizin schlicht Melancholie. Als osmanisches Lehnwort erlangte es vorrangig die Bedeutung von „Liebessehnsucht“. Sevdalinke sind kollektives Erbe aller konfessionellen und ethnischen Gruppen Bosniens.

Spricht man in Bosnien über Sevdah, dann schwelgt man in Erinnerungen an Himzo Polovina, Zaim Imamović, Nada Mamula, Safet Isović, Sejo Pitić, Zehra Deović, Nedžad Salković, Husein Kurtagić, Jovica Petković und viele andere – viele auch, die bereits gestorben oder zu krank sind, noch einmal die Bühne zu besteigen.

Von der „goldenen Zeit“ der Sevdah-Musik, die in eins fällt mit der Regierungszeit Titos, leben nur noch wenige ihrer Stars. Ihre legendären Interpretinnen und Interpreten haben über 40 Jahre Millionen von Zuschauern in der ganzen Welt begeistert.

Eine ausgesprochene Ehre ist es uns also, Emina Zečaj, Sejo Pitić, Nedžad Salković und Zehra Deović für ein gemeinsames Konzert in Wien gewonnen zu haben. Dieser „Bosnian Buena Vista Social Club“ wird viele Fliegen auf einen Schlag erwischen: Er wird das „bosnische Wien“ entzücken, er wird nostalgische Gefühle anstacheln und befriedigen, er wird zumindest auf kultureller Ebene ein gemeinsames Bosnien, wenn nicht sogar ein gemeinsames Jugoslawien wiedererstehen lassen, er wird die jüngere Generation sowie allgemein ein Wiener Publikum (ob nun ex-jugoslawisch, altösterreichisch oder orientalisch) von der zeitlosen Schönheit und Kraft der Sevdalinke überzeugen.


Orginalna najava za Zehru Deović

Zehra Deović

Selten verlieh man das Prädikat „Diva“ gerechtfertigter als Zehra Deović aus Foča. Schon als junges Mädchen sang sie Sevdalinke und eroberte sehr früh die Herzen der Hörer und Seher aller Radio- und TV-Sender Jugoslawiens. Ihre fantastische Stimme und ihre aparte Erscheinung machten sie unsterblich und trugen ihr sogar Vergleiche mit Maria Callas ein. Zehra Deović räumte so ziemlich alle Preise im Musikgeschäft ab, die es im damaligen Jugoslawien zu vergeben gab. Zehra Deović hat auch mit fast 70 Jahren nichts von ihrer Strahlkraft und nuancenreichen, empathischen Liedinerpretation eingebüßt.

više informacija na:

www.muzika.hr

www.balkanfever.at

19.04.2009.

Interpretatori sevdaha No.4

Nedžad Salković (1. juni 1940. Tuzla, BiH), jedan je od naših najpoznatijih interpretatora sevdalinke. Pjesma, posebno sevdalinka, od njegove je najranije mladosti njegov životni saputnik, ili kako ima običaj da kaže To je moj dobri Ahbab. Po mnogima pripada u jednog od najboljih tumača muzičke filozofije bosanske sevdalinke. Zbog svog elegantnog i profinjenog nastupa na pozornici i pred TV kamerama kolege su ga često zvale princom bosanske sevdalinke.

Sa nepunih osamnaest godina, 1. aprila 1958. godine po prvi put nastupa na valovima Radio Tuzle, predstavivši se tradicionalnom sevdalinkom "Omer-beže". Od tada počinje njegov uspon ka vrhu domaće estradne scene, gdje se drži i danas.

Snimio je preko 60 albuma, objavljenih na svim vrstama nosača zvuka, a pojavljivao se i u brojnim televizijskim emisijama.

Nedžad Salković dobitnik je preko 30 festivalnih nagrada, ponijevši istovremeno i niz srebrenih, platinastih i dijamantnih ploča za svoj diskografski uspjeh. Od ostalih nagrada izdvajaju se:

  • Estradna nagrada Jugoslavije 1986. godine
  • Estradna nagrada Bosne i Hercegovine

Također je dobitnik velikog broja društvenih priznanja, među kojima su:

  • Oktobarska plaketa grada Tuzle 1982. i 1999. godine
  • Orden Bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem 1987. godine
31.03.2008.

Interpretatori sevdaha No.3

IZETA(BEBA)SELIMOVIĆ

Izeta Beba Selimović je jedna od popularnih i najboljih interpretatorki sevdalinki u BiH. Rođena je 1939. godine u Trebinju. Kao četverogodišnja djevojčica je doselila u Sarajevo gdje je završila školovanje. Započela je svoju pjevačku karijeru 1957. godine u Radio Sarajevu i ubrzo postala veoma popularna. Mnogi su je nazivali "Dama sevdaha" zbog njenog ozbiljnog i časnog odnosa prema svojoj profesiji, kao i zbog njenog ozbiljnog ponašanja na estradi. Cijelu svoju karijeru je posvetila izvornoj sevdalinki i zadržala je njenu originalnost bez imalo modernizacije. Snimila je značajan broj arhivskih snimaka sevdalinki u Radio Sarajevu.

Sarađivala je često sa Zaimom Imamovićem, Zehrom Deović, Nadom Mamulom, Safetom Isovićem, Mehom Puzićem koji joj je bio veliki i drag prijatelj, te sa mnogim drugim bosanskohercegovačkim sevdalijama i muzičarima.

Dobitnik je "Povelje Zlatne značke" RTVSA, "Oskar za životno djelo" (Tuzla 2008), te mnogih drugih priznanja i povelja za muzički uspijeh i nesebičnu pomoć u humanitarnim koncertima.

Član je estradnih radnika BiH. I danas živi u Sarajevu.

23.03.2008.

Interpretatori Sevdaha No.2 SAFET ISOVIĆ

 

Safet Isović (1936 - 2007) je bio poznati bosanskohercegovački interpretator sevdalinki. Po mišljenjima većine muzičkih kritičara i poznavalaca izvornog narodnog melosa jedan od najboljih izvođača sevdalinki svih vremena.

 

Biografija

Rođen je 1936. godine u Bileći. Tokom drugog svjetskog rata napustio je rodnu Bileću kao izbjeglica sa svojim roditeljima. Od tada je bio nastanjen u Banja Luci gdje je pohađao osnovnu školu "Šesta pučka škola". Nakon završetka rata vratio se u Bileću gdje je upisao i maturirao gimnaziju, a potom upisao višu gimnaziju u Trebinju. Nakon šestog razreda preseljava u Slavonski Brod gdje je nastavio školovanje u gimnaziji "Zlatko Šnajder", bio je među najboljim đacima i završio veliku maturu 1955. godine. Iste godine je preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. U Sarajevu je, nakon doseljenja, proveo ostatak života. Tokom rata (1992-1995) bio je teško ranjen u svojoj porodičnoj kući, ali nakon dužeg liječenja je ozdravio i nastavio se baviti muzikom. U društvu svojih prijatelja je često pjevao stare sevdalinke koje nikad nije snimio. Jedna od njih je "Na Ophodži prema Bakijama", a volio je pjevati i vranjanski sevdah.

Preminuo je 2. septembra 2007. godine, a dženaza (ukop) je obavljena 4. septembra 2007. godine u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.

 

Karijera

Safet Isović 1960-ih
Safet Isović 1960-ih

Tokom studiranja u Sarajevu, često je sa prijateljima "pjevušio" u hodniku tokom odmora. Njegovo pjevanje se svidjelo Hasku Haveriću koji ga je tada jedva nagovorio da postane član ansambla narodnih igara i pjesama studentskog društva "Slobodan Princip Seljo" gdje je polagao audiciju pred komisijom u kojoj su bili Selver Pašić, Selim Salihbegović i drugi. Zbog talenta kojeg je imao, odmah je bio primljen.

1956. godine po nagovoru ljudi iz ansambla je otišao na audiciju na Radio Sarajevo. Nakon što je položio audiciju (iz drugog pokušaja), dobio je termin da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je snimio su bile "Kad ja pođem iz Sarajeva grada" i "Kasno prođoh kraj Morića hana" koje su emitirane na dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine prvi put na Radio Sarajevu. Prvi solistički koncert je održao u "Domu sindikata" u Beogradu 19. marta 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom "Otvori vrata od hamama, Zlato, Zlatijo". Zatim su slijedile godine njegovog velikog uspijeha. Bio je pobjednik mnogih velikih muzičkih festivala, dobitnik Zlatnog mikrofona i oko 35 zlatnih i srebrnih ploča, zatim dobitnik Estradne nagrade BiH i Estradne nagrade bivše Jugoslavije. Dvorane u kojima je održavao solističke koncerte, širom svijeta, su bile prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani koncert u prepunoj "Sydney opera house" dvorani u Sydney-u u kojoj je ušao u katalog izvođača i jedini je pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva (uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz). Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika BiH.

 

Saradnja

Zahvaljujući Safetu, mnoge sevdalinke su ostale zabilježene za sva vremena kroz njegove audio i video snimke i arhivske snimke za Radio Sarajevo. Kroz dugu muzičku karijeru je sarađivao sa mnogim muzičarima, interpretatorima i tekstopiscima kao što su Jozo Penava, Omer Pobrić, Ismet Alajbegović Šerbo i drugi. Snimio je dosta pjesama u duetu sa popularnim interpretatorima bosanske pjesme: Zaimom Imamovićem, Miletom Petrovićem, Bebom Selimović...


Stariji postovi

Sevdalinko pjesmo najmilija
<< 03/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

Poznati interpretatori Sevdaha i Sevdalinki
O ovim poznatim sevdalijama ćemo govoriti na blogu:

Zaim Imamović
Zekerijah Đezić
Meho Puzić
Safet Isović
Nedžad Salković
Muhamed Mujkanović

Najpoznatije interpretatorke sevdalinke
Zehra Deović
Nada Mamula
Beba Selimović
Zora Dubljević
Emina Zečaj
Ljubica Berak
Hanka Paldum...

Multimedia


















Obavještenja,e-mail...
Spiskove poznatih sevdalija svih vremena ću dopunjavati,a za sada tu su navedeni u box-evima iznad,Za sada toliko!!!

Autor

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
8807

Powered by Blogger.ba